25 November 2006

JUGOSLAVIJA VELIKA FAMILIJA - POČETAK I KRAJ

Zamišljam prvu Jugoslaviju kao veliku familiju, na čijem čelu beše Kralj koji ujedini svu braću , koja su htela I koja nisu htela, da žive zajedno.
Familija bi na okupu skoro 25 godina. A onda nekome pade na pamet da Kralja likvidira , a kraljevstvo potom pređe u ruke maloletnom nasledniku.
Naslednik ne uspe ni da odraste, kad Hitlerov orkestar započe zanosne ratne marševe.
Familija se zatalasa, ne zna na koju stranu da se opredeli. Jedni vuku Kraljevim putem , drugi bi za brkatim Staljinom. Započe borba protiv Hitlera, započe borba među braćom. Braća pokazaše neverovatnu efikasnost u međusobnom ubijanju.
Deo familije pod vođstvom druga Tita , podpomognutim Brkonjom I prijateljima sa zapada, ujedini ponovo preostalu živu braću u novu familiju, Federativnu narodnu republiku Jugoslaviju sa kojom smo uz nekliko puta “šminkanja” njenog imena, proživesmo pedeste godina.
Bio je “nas” drug Tito veliki strateg. Iz rata izađe kao pobednik. U miru angažova svu braću na izgradnji zemlje, napravi pet samostalnih republika. Srbiji dodade dve autonomne pokrajine, kako bi se zabavljala sama sa sobom.
Nije nam se dorekao šta je mislio sa “Užom Srbijom”. Možda je I tu bio dalekovid pa budućim zagovornicima ideje “Da svi Srbi žive u jednoj zemlji” ostavio mogucnost ostvarivanja toga sna?
Nije po uzoru na Brkonju raskulačio domaćine potpuno. Kaznio je žestoko članove familije koji su hteli kraljevim putem a kasnije I one koji su hteli da nastave za Brkonjom.
Na međunarodnom planu prvo je nokautirao Brkonju 48-e godine, kada je hrabro pokazao, koliko on više voli sebe nego njega. Otvorio je izlazna vrata Jugoslavije gastajbarterima I ulazna na Goli otok. Podigao je ugled Jugoslavije u velikom delu sveta do nevidjenih razmera.
U najlepšem parku Pariza “Pre Katlan”, mogu se uvek videti crne ruže pod nazivom “Tito”.Takvih ruža seća se danas živa legenda ruskoga filma, glumica Akunjevska, koja I danas govori o Titu kao velikom džentlmenu komunisti, koji je njoj posle svake predstave, slao bukete crnih ruža po svom izaslaniku ambasadoru Popoviću.
Seća se plesa sa drugom Titom, za vreme koga joj je on šaputao na uvo I žalio se nad sudbinom, što ne može da je oženi !?
Plešući sa njom savetovao joj je, da se ona smeje dok joj on priča o svojim osećanjima, kako bi okolina mislila da joj priča viceve!?.
Baš je bio Dasa!
Nije suđeno kome je namenjeno! Od čestog prijema buketa ruža iz ruku Titovog izaslanika Popovića, glumica Akunjevska se zaljubila u njega I još više utvrdila veru da su jugoslovenski komunisti pravi džentlmeni, a ne prostaci kao njihov Berija , kome cveće nije ni padalo na pamet. U ostalom I drugarica Jovanka je piscu ovih redova ispričala kako je Drug Tito za vreme jedne večere kod tamo nekog Šeika pitao Šeika koliko ima žena.
Kada mu je Šejk odgovorio da ima osam, Tito mu predloži da uzme I devetu, njegovu Jovanku.
Naravno samo se šalio . Nije on nikome dao Jovanku, sve dok mu je nisu oteli.
Onda je došao fizioloski kraj tom čoveku , ratniku I državniku, kome su na odar došli državnici preko 150 drzava sveta , od kojih je bilo sedamdeset šefova država.
Bilo je tužno ali u isto vreme prijatno videti kako odaju poštu našem tadašnjem Predsedniku.
Međutim , nismo sačekali da istorija sve to potvrdi. Mnogi su posle obrisanih krupnih suza potrčali da ga izbace iz groba. Sva sreća , čovek nije mogao ništa videti ni čuti.
Ne prođe dugo vremena , kada se rasplamsa borba jugslovenske braće za nerotirajuće stolice I feude.

KUČANOVIĆI
Kučanovici uz pomoć rođaka iz Srbije “isteraše” Jugoslovesku armiju sa svog feuda, uzgred ubiše desetine ne naoružanih i neveštih remaca. Kučanovići se lepo snađose u belom svetu. Sada čekaju da se ostala braća stabilizuju pa da im počnu prodavati pamet I belu tehniku , a od njih počnu kupovati kao I pre konje, pšenicu, kukuruz I drugo što braća znaju da naprave a ne znaju da prerade.
GLIGOROVIĆI
Gligorovići čekaše da ih neko pozove u zajednicu, pa kad videše da ih niko neće okrenuše se svojim susedima Rugobićima I sa njima stvoriše novu familiju.
Nisu Gligorovići zaboravili svoju braću, pogotovo, kada bogati svet propisa nama strogu dijetu I zatvori sve puteve.
Gligorovići priskočiše u pomoć I krišom propustiše na hiljade kamiona robe nužne braći. Nismo im ostali dužni za to. Svaki kamion po 10000 dolara, pa vozi koliko hoćeš.
TUĐMANOVIĆI
Tuđmanovići, ne uvereni da mogu svoj feud formirati samo od braće koja se krste sa šakom, nabaviše krišom oružje, kako bi im bilo lakše deliti imovinu , povećati teritoriju I ubediti braću koja se krste sa tri prsta da napuste vekovna ognjišta.
U tome im mnogo pomogoše Miloševići.
Sedoše oni za sto, isplaniraše svoje buduće feude I strategiju kako da do njih dođu. Mirnim putem zamišljenu strategiju nisu mogli realizovati. Tada rešiše da izrežiraju rat, da Miloševići razruše Vukovar, malo da bombarduju Dubrovnik, ispale nekoliko projektila na Zagreb, a da Tuđmanovići organizuju “Oluju” koja će oduvati dvoprstaše Kninske krajine. Isplaniraše kako da I Izetbegoviće razbiju.
Kako dogovoreno , tako I učinjeno. Grešaka u realizaciji nije bilo pošto su dva brata imali stalno otvorenu vezu za koordinaciju.
Za ogroman uspeh u proširenju teritorije feuda, u proređivanju naroda, u povećanju invalida, u otvorenim investicionim perspektivama građenja svega što je porušeno. Tuđmanovići su dobili kapitala na ličnu upotrebu koliko su hteli , a Franjo velelepan spomenik, koji na žalost nije uspeo da vidi.
Pravičnosti radi , mogli bi oni podići Slobi neki manji spomeničići, bez čije pomoći ne bi bilo ni tog Franjinog.
IZETBEGOVIĆI
Izetbegovići uđoše u podelu bez pripreme. Za razliku od ostale braće oni se uključiše u podelu sa zakašnjenjem, pošto su zbog svoje privrženosti Meki bili često u izolaciji. Imali su Izetbegovići mnogo problema I zbog toga, što su na njihov feud računali I Tuđmanovići I Miloševići. Čudom se Izetbegovići spasoše da ponovo ne zaglave u zatvor.
Izetbegovići se nađoše u čudu, ne znaju kome da se privole , biju I jedni I drugi, kao da nisu braća.
Kada su Klintonovići videli kako Izetbegovići stradaju I pored pomoći rođjaka iz Meke, rešiše da zaustave bratoubilački rat. Dovedoše svoje vojnike I civilnu upravu i organizovaše ponovo Bosnu I Hercegovinu, malo drugčije nego što je bila.
Ranije su Tuđmanovići, Miloševići I Izetbegovići živeli u BiH pomešano I u zgradama I u ulicama I u gradovima, ko prava raja, a sada su podeljeni u tri “tora”.
Imaju zajedničkog Tutora koji im piše himnu, crta zastavu I daje instrukcije kolko će jesti I piti, kako ce I za koga glasati.
Pametan je Tutor, izmislio je I tablice na autima po kojima se nezna ko je iz koga “tora” , kako bi izbegli “nesrećne” slučajeve na putevima.
Eksperimenta radi Tutor je napravio I jedan specijalni mali “tor” od grada Brčkog, u kome mora da se živi izmešano!.
Ako eksperiment uspe taj grad bi trebao da bude novi Hong Kong.
Tada će I pisac ovih redova moći da kaže , da se rodio u novom Hong Kongu u ulici Miška Jovanovića br. 2 , pored srpske Porte koja jos tamo stoji.
BULATOVIĆI I ĐUKANOVIĆI
Bulatovići I Đukanovići nisu imali ni potrebe ništa da dele pošto je njihovo bilo I Dedinje I Cetinje.
Miloševići su njihovi. Harmonija na visokom nivou. Zajedno su vodili I rukovodili ratovima.Toliko ih je nešto zbližavalo da nikome nije jasno zašto su se posvađali?
Prvo se posvađaše Bulatovići I Đukanovići. Posle se zavadiše Miloševići I Đukanovići. Kao da je sva međusobna mržnja pretvorena u ljubav Bulatovića I Miloševića.
Đukanovići ne priznaju crnogorce sa Dedinja, Bulatovići ne priznaju Đukanoviće iz Crne Gore. Toliko se posvađaše, da više Đukanovići neće ni da budu u zajedničkoj familiji ni sa Bulatovićima ni sa Miloševićima.
Hoće svako svoju stolicu u Ujedinjenim Nacijama. Za Hašku stolicu se niko ne otima!. Stvarno su se žestoko posvađali. Ne može se ni misliti da je to svađa a”la Šešeljova sa Miloševićima.
To mora da je nešto sasvim drugo?.
Setih se sada priče bradatog taksiste mladjeg crnogorca , koji me je vozio po Luštici. Pokazao mi je u jednoj Luštičkoj uvali inprovizovani dok za koji su, daleko od očiju javnosti, vezivani brodovi sa cigaretama. On je bio jedan od mnogih vozača “cisterni” koje su tu utovarane I sa pratnjom provođene za Srbiju. Vozili su oni tako vozili , dok jednog dana , njega I njegovog kolegu nisu zaustavili na granici sa Srbijom I izvrsili pregled utovarene robe. Pošto su našli cigarette pitali su čije su. Siroti vozači su izjavili da je roba njihova.
Ja se začudih zašto su lagali da je roba njihova?.
Inteligentni momak mi objasni: “Da sam ja reakao čija je roba, ko zna kada bih izašao iz zatvora . Ovako sam znao da će me “oni” spasiti.”
Osudili su me 6 meseci zatvora, onda su me oslobodili daljeg zatvora, a kazna mi se smanjivala ili povećavala u zavisnosti od inteziteta svađe “onih” gore. Još uvek nadamnom visi neizvršena presuda.”
Da ove proklete cigarete nisu zatrovale nikotinom odnose velikih prijatelja I kumova??
Đukanovići odustaše da učestvuju u izborima Jugoslavije. Kao da se iznenadiše nokautu koji doživeše Miloševići. Skoro da ubediše novog predsednika Jugoslavije da on I nije izabran za predsednika Jugoslavije. Pošto ga oni nepriznaju, preporucuju mu da on bude samo predsednik Srbije!?.
Kada nas svet poče da prima u svoje “klubove” shvatismo da je to ipak bio Predsednik Jugoslavije.
Kao iz vedra neba udari grom! Đukanovići neće više da žive u zajednici sa braćom iz Srbije I crnogorcima sa Dedinja! Oni hoće da produže da žive u novoj zajednici sa Rugobićima. Potvrdiće to čak I referendumom!
Nadajmo se da nam braća, ako postanu bivša, neće odvaliti stenu u kanjonu Morače I tako preprečiti put braći za dolazak u posetu rodbini , grobovima I prelepom moru.


RUGOBIĆI
Rugobići ćute I razmnožavaju se. Drug Tito im je uvek bio kum kada naprave desetoro dece. Znali su oni da će takvom produktivnošću ubrzo postati od manjine većina. Nisu oni džabe imali dugo godina kineske učitelje, koji najbolje znaju kako se teritorija osvaja bez rata.
Znali su za slabosti srpske braće, pa su im uvek predlagali duple cene za zemlju I kuće. Ovi su sa pola para kupili sebi kuće u Srbiji I tako omogućili braći proširenje poseda I nova naseljavanja albanaca na Kosovo I Metohiju.
Što zbog one “stvari”, što zbog duple cene , braća Srbi i Cigani postadoše na Kosovu I Metohiji manjina.
Onda je njima Slobo-sloboda pokazao zube, oni njemu Nato. Slobo bobedi Nato al’ izgubi Kosovo na neizvesno vreme. Parnica je u toku. Ishod neizvestan?
MILOŠEVIĆI
Miloševići se pogledaše u ogledalo. Liče na Tita ali neuspeše u zamisli da zadrže vlast u Jugoslaviji pošto su , braca već ranije dobila vrtoglavicu od rotacija oko druga Tite.
Videvši to , okrenuli su se staroj I ponovo aktualiziranoj ideji naših zamorenih akademika, da treba skrojiti Veliku Srbiju od teritorija gde žive Srbi.
Sa tom idejom išli su Miloševići iz pobede u pobedu a narod iz provalije u provaliju.
I ovde se setih Hase. Hasa se strmoglavio u veliku provaliju. Mujo ga bita: “Jesi li živ Haso”? “ Jesam Mujo, još padam.” Dokle će Srbi padati teško je proceniti.
Narod, procenjujuci da je već na dnu, otkaza Miloševićima pratnju u njihovim pobedama.
Miloševići su to prihvatili teška srca , uvereni da će narod svoju grešku uvideti kadli-tadli.
Od velike Jugoslavije, preko male Jugoslavije, dođosmo , polako I do Uže Srbije.
Ne mari , zvaće mo je sa ponosom Velika Srbija!? Uzas! Tito je bio Genije.
Valjda me neće čuti braća iz Vojvodine I Sandžaka?
Kompozitor , lirski pesnik Milutin Popović, koji je puno puta svirao drugu Titu na “uvce” I njegov Mujo, setni na prošlo vreme, rešiše da se vozom provozaju starom Jugom I usput pevušiše pesmu:
BALKANSKI VOZ
VOLEO JE MUJO PESME,VOLEO JE MUJO PRUGE
POŽELEO DA SE VOZI
PUTEVIMA STARE JUGE.
I GDE GOD BI VOZ MU STAO
PJESMICU JE ISPEVAO:

LJUBLJANA: EJ SLOVENCI JEBEM LI VAM NANU
VI EVROPA, A MI NA BALKANU
ZAGREB: AJN, CVAJ, DRAJ,
ODE JADRAN FRAJ
NOVI SAD: IGEN, KOLO IGRAJ PIŠTA
BOLJE IŠTA, NEGO NIŠTA
BEOGRAD: U SRBIJI NOVA ZASTAVA SE NOSI
CRNA DAMA SA CVETOM U KOSI
SKOPLJE: BOLEN MI LEŽI,
NEMA KUD DA BEŽI
KOSOVO: SAMO GLJEDAM LJEPI ŽENE,
MILICIJA FATA MENE
CRNA GORA: CRNA GORO EKOLOŠKA MATI
SMIJE’L JUNAK U MORAČU SRATI?
SARAJEVO: BOSNO MOJA, JEBO MATER SADA
AKO KONTAM KO U TEBI VLADA! DM/14.01.00

No comments: