19 February 2007

IZ ŽIVOTA JOVANA HOVANA

Uvažavanog a potom satanisanog zagrebačkog novinara Zanesen mladošću i obolelom dušom i telom zbog prevelike ljubavi prema lepoj i hladnoj Dragani , Jovan se mučio da nađe puta do njenog srca.
Nisu pomogle ni strune njegove gitare , ni reči njegovih sentimentalnih pesama. Dragana je ostala ne dodirljiva. Onda mu je palo na pamet da bi najpre Draganu mogao osvojiti ako je provoza na Vespi , tada velikim snom mnogih devojaka i mladića. On sam je imao toliko para da plati bon 40 dinara za večeru i 60 dinara za ručak!? Od oca tražiti pare nije imalo smisla , pošto ih tamo i nije bilo zahvaljujući „oslobodiocima“, koji su ga proglasili neprijateljem zbog posedovanja prelepog hotela „Žiča“ u Mataruškoj Banji. Hotel su oduzeli a ocu Jovanovom kao nadoknadu dali obeležje „Neprijatelj“.
Jovan se priseti toga hotela kao i Druga Tita u čijoj vlasti je tada bio i njegov hotel i sve njegove nade. Ne govoreći ništa svojim cimerima iz sobe 434, drugog bloka studentskog grada u Novom Beogradu, Jovan presavije tabak i napiše dragom drugu Titu sledeće pismo:
„Dragi Druže Tito
Zovem se Jovan Hovan, student sam prve godine Pravnog fakulteta u Beogradu. Ja znam da ću ja , kada završim fakultet i počnem da radim imati mogućnosti da sebi kupim Vespu. Međutim ja imam veliku želju da je sada imam, pa bi Vas molio da mi omogućite da istu dobijem. Bio bi Vam veoma zahvalan.
Uvek Vaš Jovan Hovan“

Jednoga dana te 1958 godine iznenada stiže iz Kabineta Maršala Tita veliki koverat sa ogromnim pečatima adresiran na cimera Jovana. Znatiželja cimera koji su primili taj koverat , bila je veća od dobrog vaspitanja da se tuđa pisma ne otvaraju.
Čudom začuđeni cimeri su svatili da se Jovan „dopisuje“ sa Drugom Titom. Bili su gordi na svog cimera ali malo i rastuženi, kada su pročitali da se Drug Tito izvinjava što ne može da udovolji Jovanovoj želji jer ne raspolaže fondom iz koga bi mogao kupiti Jovanu Vespu.
Kada se Jovan vratio u dom, dočekali su ga cimeri sa velikim uvaženjem zbog njegove „bliskosti“ sa Drugom Titom.
Možda je Jovan pogrešio što Drugu Titi nije kazao prave razloge njegovog zahteva. Da je on rekao Drugu Titi da njemu treba Vespa kako bi osvojio Draganino srce, možda bi Drug Tito razumeo bolje njegov zahtev , jer je i sam bio osetljiv na žensko pitanje. Možda je mogao izmamiti Titovo saosećanje rekavši mu da je u Hotelu „Žiča“ jedna soba bila njegova?!
Nije Jovan mogao poverovati da Drug Tito , prvi čovek Jugoslavije ne raspolaže fondom iz koga bi on mogao dobiti Vespu !! Skoro da ga je počeo sažaljevati zbog toga.
Odustao je od želje za Vespom , odustao od dalje borbe za naklonost Draganinu, priključio se Titovoj partiji i izašao iz nje kada i njega više nije bilo.
Sa istim zanosom kao za Draganom okrenuo se novinarstvu u koje je uneo svu svoju dušu i dar. Bio je u Hrvatskoj cenjen i nagrađivan dok se jednog dana nije pojavio nevidljivi koverat sa nevidljivim pečatom novoga Druga Tite i porukom da za njega nema više mesta u novinarskom fondu hrvatske!?
Te kobne 1991 godine zavirili su mu u analizu krvi i ustanovili da je kod Jovana hrvatska krv u „tragovima“.
Posumljaju da je on zbog provedenog detinjstva i završenih svih škola u Srbiji više srbin nego slovak i kao takvom, zajedno sa svim dotadašnjim priznanjima, uskrate dalje objavljivanje tekstova.
Koliko je voleo Draganu isto toliko je voleo zagrebčane kojima je poklanjao novinarski dar kroz rado čitane tekstove koje je neumorno pisao.
Draganu je prežalio jer ga ona nikad nije zavolela. Zagreb mu je uzvratio ljubavlju a onda surovo odbacio bez obrazloženja. Danas i dalje živi od lepih uspomena u Zagrebu. Ružne pokušava da zaboravi.
Više ne pije , niti puši ali svaki dan ide u zagrebačku najbolje informisanu novinsku agenciju „Kafanu“ , gde proverava informacije i opet piše, uveren da je to njegov dug prema čitaocima, a i prema onima koji mu zatvaraju mediska vrata , ne znajući da nešto može izaći i kroz prozor.
Jovanov Cimer
P.S. Jovane ispravi što nije „točno“! I ti si nekada kao ja na sličan način pisao , dok te ljubav prema Zagrebu i hrvatskom novinarstvu nije motivisala da bolje hrvatski pišeš od mnogih „pravih“ hrvata .
DM-utorak, 13. februar 2007